Izvor: Pexels
Ženidba i udaja
Ženidbi i udaji kod muslimanskog naroda prethodila je prosidba djevojke i vjeridba, uzimanje mahrame, a onda slijedi svadba. Roditelji imaju odlučujuću riječ u odabiranju djevojke za svog sina i isto tako odlučujuću riječ o udaji kćeri. Prije odluke o prosidbi djevojke ili udaji kćerke vodi se računa o srodstvu, da li ima smetnju za sklapanje braka, da je djevojka od dobrog roda, čuvene porodice, poštena, stasita i lijepa, naočita. Roditelji sodlaze u prosidbu djevojke kod njenih roditelja. Ne tako rijetko tome prethode provodadžije, posrednici, muškarci, a dijelom i žene. Pošto se ocijeni da postoji prilika i da se sviđaju prijatelji i djevojka, šalju se prosci. Prosci su pretežno ugledni ljudi, pametni i uvaženi, rječiti i iskusni u tim poslovima. Kada se dobije riječ o zaprošenoj djevojci ide se za maramu i ugovara se svadba. Marama je običaj da prijatelji razmijene darove i taj ceremonijal je karakterističan za muslimanske svadbene običaje u kontinentalnom region Crne Gore. Za maramu se ide u dogovoreni dan i u ime momaka ide određeni broj srodnika a kod djevojke ih dočekuju njeni srodnici. Na maramu mladoženjini roditelji kupuju i nose dio zahtijevanih obaveza, poklona i darova za djevojku. Obavezno se nosi zlatni prsten, minđuše, odjeća, nošnja, nakit i drugo. Zlatni nakit se nosi u Dževahir kutiju. Nose se darovi za djevojčine roditelje i drugu rodbinu, peškiri, košulje, šamije (marame), kafa, šećer. Roditelji djevojke šalju mladoženji boščaluk, veš, čarape, džemper, rukavice, a proscima po košulja. Svekru se šalje boščaluk, svekrvi vezana košulja i darovi drugima u porodici. Glavni prijatelj, i istovremeno prosac ostavlja posebno svotu novca na tablji, što rade i ostali prosci, ali ostavljaju manju svotu novca. Kada dođe vrijeme za svadbu ide se na ugovoranje termina. Kada se svadba ugovori, dogovara se broj svatova, broj konja, da li svatovi dolaze naobdan ili treba da prenoće, ako dolaze iz udaljenog mjesta. Dogovara se i broj kanadžija i šta treba još donijeti komorom. Dogovara se i vjenčanje koje treba obaviti prije svadbe. Vjenčanje je ranije vršeno kod vjerskog službenika, imama, po šerijatskom pravu, a poslije 1946. godine vjenčanje se obavlja kod državnog organa, opštinskog matičara.
Svadba
Svadba – se obavlja srijedom, četvrtkom i petkom. Na svadbu i u svatove zove zvač kome se daje Spisak svatova. Zvač ide lično od kuće do kuće i poziva na svadbu i u svatove. Ako je ograničen broj svatova, jedan broj prijatelja i poznanika se zove samo na svadbu, a ne i u svatove. Pozvani na svadbu dolaze u kuću mladoženje i sretaju svatove. Onda se pridružuju svatovima i sa njima večeraju ili ručaju. Najčešće svatovi idu po djevojku u četvrtak, a petak je ženski dio svadbe kada mlada dvori, kao nevjesta. Odlazak, ponašanje i sve drugo kod svatova određuje glavni svat. Porodica mladoženje određuje djevera i pridjeverka uz snahu, najbližeg srodnika, brata ili bratučeda. Djever prstenuje nevjestu zlatnim prstenom i priprema boščaluk, sitan novac i bombone, katanče, iglu i konac, da ima pri ruci. Roditelji mladoženje šalju darove za nevjestu i njene ukućane, rodbinu. Određuje se kanadžija koji nosi komoru, darove na konju i još jedan broj njih. Kanadžije idu u srijedu i nose darove, komoru. Obavezan je sanduk, sehara, Kanadžije nose i dževahir kutiju sa nakitom za mladu, nevjestu. U njoj se nalazi nakit, ogledalo, češalj, makaze, bjelilo, rumenilo, miris, belenzuci, mahmudija, petolirka, menđuši i obavezno kna. Kanadžije nose i slatko, harčalije, šećerparu, baklavu, jabuku ili neko drugo voće. Nakon odlaska kanadžija i njihovog povratka, uoči dolaska svatova u porodici djevojke, nevjeste se obavezno organizuju kna. Ona se obavlja poslednje večeri djevojke u kući roditelja. Te večeri se okupljaju žene iz rodbine, komšinice, prijateljice i drugarice. Prilikom dolaska nak nu donose se djevojci darovi, dimiluk, mintaluk, mahrame košulje posteljina i drugo. Uzimaju se stvari koje su donijele kanadžije, da se vide, pokažu posjetiocima. Ceremonija nanošenja kne je uobičajen, o čemu ovdje neće biti riječi. Svatovi se okupljaju u četvrtak i vrši se raspored njihovog kretanja. Oni pretežno idu pješke ili na konjima. Prije dolaska kod kuće djevojke, idu iz redova svatova muštulukdžije da najave njihov dolazak. Oni od djevojke dobijaju peškeš. Pred kuću djevojke izlaze sretioci svatova. Svatovi se uvode u kuću i naziva im se holžgedija, dobrodošlica, čašćavaju se duvanom, šerbetom i kahvom. Ako su svatovi došli iz daleka daje im se ručak. Izvođenje nevjeste, i cijeli tok njenog putovanja su uobičajeni i o njima nije potrebno detaljnije pisati. Ceremonija dolaska nevjeste u kuću mladoženje specifična i ide do đerdeka, sobe za svođenje, odlazak, mladoženja kod nevjeste u sobu gdje se ona nalazi. Tada se ispred vrata pjeva uobičajena pjesma. U petak se organizuje dvorenje nevjeste i dolaženje žena da je gledaju.
Izvor: Pexels