Izvor: Pexels
Običaji
Prirodni običaji svih naroda potiču iz davnih vremena kada su ljudi živjeli okruženi “mrakom i nečistim silama”, jer su primitivno vjerovali, nijesu mogli niti smjeli da istražuju pokave koje su ih okruživale, koje su se događale a oni im nijesu znali porijeklo ni razloge. Zbog toga su narodni običaji u svom nastanku uvijek imali u sebi za cilj zaštitu od zlog i nepoznatog, da se sačuva zdravlje ukućana, da se sačuva ljetina i drugi prihod, da gradonosni oblaci odu dalje, da se izliječi bolesnik.
Polazeći istorijski od istih želja, kod raznih naroda razvijali su se različiti običaji pa se i kod nas kaže “Koliko sela, toliko adeta”, tj. običaja. Običajima se vremenom daju neke nove radnje, kultovi, dopunjavani sui li je iz njih nešto uklanjano, te izgledaju sasvim drukčiji kod raznih naroda. Ali suština im je ista i kada se dobro prouče, ta suština je vidljiva, iako je tokom vremena dobila razne “naslage”.
U knjizi Milana Vukovića “O našim narodima i običajima” kaže se: “Ne postoji narod koji nema svoje običaje, bez obzira na kom kraju svijeta živi i na kome je stepenu kulture.”
Svako selo ima svoje običaje, svaki kraj, svaka pokrajina, svaki narod. Velika seoba naroda kroz vjekove, krstaški ratovi, osvajački ratovi jačih naroda na slabije, vjekovna ropstva nekih naroda, ratovi i robovanja, putovanja… praćeni su voljnim ili nevoljnim miješanjem krvi, pa su se ne samo narodi, već i običaji izmiješali i nije lako utvrditi koji je običaj negdje prvobitno nastao.
Na našim prostorima običaji su se prenosili, jer u porodici je uvijek bila neka osoba, baka ili djed, koji su pamtili i mlade generacije podučavali šta treba raditi i reći. Tako su se običaji sačuvali kod svih naroda do današnjih dana, pa time i kod muslimanskog.
Da su običaji u prošlosti imali veliki značaj svjedoči nam i to da je Valtazar Bogišić napisao dvije posebne studije na tut emu: “O značaju pravnih običaja” i “O obradi običajnog prava”. Uz to, poseban značaj imaju njegove ankete za sakupljanje pravnih običaja kod Južnih Slovena na Kavkazu i posebno anketa u Crnoj Gori iz vremena pred početak pisanja Zakonika. Tako su običaji i običajno pravo ili pravni običaji bili jedan od osnovnih izvora za Bogišićev Zakonik.
Svi naši običaji su vezani za zbivanja povezana sa ljudskim životom od rođenja pa do smrti. Za sve narode je važno rođenje djeteta i svi običaji vezani sa tim imaju jedan cilj – da dijete raste zdravo i srećno.
Veliki broj običaja vezan je za vjerske ili državne praznike, slave i proslave. Ovi praznici i proslave povezuju sve članove porodice i ta sjećanja ostaju zapamćena kad djece kad odrastu. Slave se godišnjice mnogih događaja, godišnjice mature, fakultetske diplome, brakova, smrti itd.
Životi i običaji muslimanskog naroda u Crnoj Gori imaju svoje osobenosti i specifičnosti, dok je veliki broj običaja približno isti. Postoje razlike u nijansama koje su uzrokovane vjerskom pripradnošću, obrazovnim nivoom, intelektualnim dostignućima, mjestom življenja, mješovitim brakovima i slično.
Pri tom imam u vidu i to da je svaki običaj iznova stvaran ili dorađivan, provjeravan ili interpetiran i time je dobijao novi pojavni oblik, sadržaj i značaj.
Tekst pod naslovom 11. Običaji je preuzet iz knjige “Etnološke odlike muslimanskog naroda u Crnoj Gori” autora Avdula Kurpejović, strane 21-23, Podgorica – Matica muslimanska Crne Gore, 2002. g.