VIII Regionalna-bošnjačka smotra folklora u Centru za kulturu Petnjica Folklor
Folklor muslimanskog naroda u Crnoj Gori imao je veliki značaj za očuvanje, unapređenje i afirmaciju njegovog kulturnog identiteta. Za područja koja pretežno naseljava muslimansko stanovništvo , kao što je jedan brod naselja na sjeveru Crne Goe i u Srbiji, koji se često naziva Sandžak, može se reći da su prava riznica narodnog stvaralaštva i blaga. Ono se ogleda u raznovrsnim narodnim pjesmama, igrama i nošnji. Kada se govori o narodnim pjesmama, igrama i nošnji, može se reći da one imaju dosta sličnosti ili istovjetnosti kod stanovnika različitih nacionalnosti na prostorima Sandžaka, odnosno kontinentalnog dijela Crne Gore – Muslimana, Crnogoraca, Srba i Albanaca, no, postoje i određene razlike koje su najizraženije kod stanovnika albanske nacionalosti. Crnogorski folklore ima dosta specifičnog, dok su razlike između muslimanskog i srpskog folkora manje izražene, tj. postoji veliki broj pjesama i igara koje su slične, mada sa određenim karakterističnim nijansama svojestvenim samo Muslimanima. Ibiš Kujević i Delija Kurpejović obradili su folklorne karakteristike Sandžaka, sa posebnim osvrtom na rožajski folklor (“Rožajski zbornik”, br. V/1986). Iz njega ću iskoristiti dio za ovaj rad. Seoske pjesme na pomenutom području pjevaju se grupno i to u jednoglasju ili dvoglasu. Uočljiva je razlika između muškog i ženskog pjevanja. Primjetna je i razlika u načinu pjevanja, što je odraz uticaja određenih kultura i porijekla stanovništva Bijelog Polja, Bihora, Rožaja i Vasojevića. Pomenuti autori igre iz ovih krajeva dijele u četiri grupe: orske igre, viteške igre, čobanske igre i igre sa posijela ili zabavne igre. Sve su igre detaljno prikazali i opisali.
Za očuvanje kulturnog identiteta muslimanskog naroda u Crnoj Gori veliki značaj imaju i kulturno-umjetnička društva, među kojima neka imaju karakter multinacionalnih i prezentovala su folklor ovog kraja u mnogim zemljama Evrope i šire. U takva društva spadaju „Volođa“ iz Pljevalja, „Vrelo Ibra“ iz Rožaja, te folklorna društva iz Plava, Podgorice, Bijelog Polja i drugih krajeva. Ova društva izvode folklor crnogorskog, srpskog, muslimanskog i albanskog naroda iz Crne Gore. Ta društva i danas imaju veliki značaj postojanja i djelovanja Međurepubličke zajednice za kulturno-prosvjetnu djelatnost sa sjedištem u Pljevljima. Osnovana je 1962. godine. Zajednica je svojom djelatnošću obuhvatala 10 opština iz Crne Gore i značajno je obogatila kulturne sadržaje na tom prostoru. Njena djelatnost dala je značajan doprinos djelovanju tadašnjih 18 kulturno-umjetničkih društava u deset opština kontinentalnog dijela Crne Gore. Zajednica i sada djeluje i daje vidan doprinos obogaćivanju kulturnog života u Crnoj Gori.
Tekst pod naslovom 8. Folklor je preuzet iz knjige “Etnološke odlike muslimanskog naroda u Crnoj Gori” autora Avdula Kurpejović, strane 47-48, Podgorica – Matica muslimanska Crne Gore, 2002. g.