Starodoganjska džamija u Podgorici Autor: Dejan Feratović
Bajram
U okviru običaja vezanih za važne islamske datume posebno mjesto zauzimaju Bajrami - Ramazanski i Kurban - bajram. Ramazanski bajram nastupa nakon završetka mjeseca posta, a Kurban - bajram dva mjeseca i deset dana poslije Ramazanskog. I za jedan i za drugi Bajram vrše se velike pripreme: kuća se detaljno čisti i uređuje, pripremaju se posebna bajramska, naročito slatka jela (to su čuvene bajramske baklave koje se spremaju na različite načine, zatim kadaif ili neka druga tradicionalna bošnjačka slatka jela). Za Bajram je obavezno ponoviti se, pa su nova bajramska odijela ulazila i u pjesmu i u poslovicu. Međutim, ukoliko se svake godine nije moglo kupiti novo odijelo za Bajram, ono najbolje i najljepše se čuvalo i oblačilo od Bajrama do Bajrama. Naročito se vodilo računa, a taj običaj je očuvan i do danas, da se ponove djeca i da i na taj način osjete radost Bajrama. Na bajram - namaz odlaze ujutro samo muški članovi porodice, odrasli i djeca, dok ženski dio ostaje kod kuće i vrši posljednje pripreme za doček porodice, srodnika i prijatelja nakon otklanjanog bajram-namaza. Prije odlaska na bajram - namaz, za Ramazanski bajram je obavezno nešto pojesti i na Bajram nije dozvoljeno postiti. Nakon klanjanja bajram namaza, prisutni u džamiji čestitaju jedni drugim Bajram riječima: "Bajram šerif mubarek olsun!", ili češče u skraćenoj bosanskoj verziji: "Bajram-barećola", na šta se odgovara riječima: "Alah-raziola"! I ukućani uzajamno čestitaju Bajram jedni drugima. Uobičajeno je da se na Bajram najprije ide u posjetu najbližoj rodbini (roditeljima, starijem bratu ili sestri, amidži, itd). U kući onoga ko se uobičajeno smatra "starješinom" porodice, običaj je da se priredi zajednički bajramski ručak za najbliže srodnike. Potom se obilazi i čestita Bajram među rodbinom, prijateljima i komšijama, uz obavezno čašćavanje sokom, slatkim jelima i kafom. Za Bajrame se djeci daje tzv. bajramluk u novcu čiji iznos zavisi od imovinskog stanja davaoca. Običaji i za Ramazanski i za Kurban-bajram su isti , s tom razlikom što se za Kurban-bajram kolje kurban. Kurban se može namijeniti na kuću, na kućnog domaćina, na zdravlje, ali takođe i za umrle članove porodice, bilo prema njihovoj oporuci ili prema želji potomaka ili srodnika. Kurbansko meso se dijeli po pravilu najprije siromašnijim kako bi i oni na taj način osjetili radost Bajrama, zatim prijateljima, komšijama, itd. Klanje kurbana se vrši po povratku iz džamije. Kurbane dijele djeca i tom prilikom najčešće se daruju s nešto sitnog novca ili nekim slatkišem. Dijeljenje kurbana obavlja se od prvog pa do zalaska sunca trećeg dana Kurban - bajrama. Kurbanska kožica, nakon što se uredi, ili se zadržava u kući i služi za klanjanje na njoj, ili se poklanja u džamiju.